Bivši predsjednik Srbije i Jugoslavije i lider Socijalističke partije Srbije SPS, Slobodan Milošević, preminuo je prije 18 godina na današnji dan, a njegovo tijelo sahranjeno je ispod lipe u dvorištu porodične kuće u Požarevcu.
Miloševićev mozak je, kako mediji pišu godinama unazad, navodno ostao u Hagu.
Više osoba koje su u vrijeme Miloševićeve smrti radile za Međunarodni krivični tribunal za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji potvrdilo je svojevremeno za BBC priču o kojoj se godinama šuškalo u hodnicima Tribunala – da je tijelo isporučeno porodici, ali je mozak zadržan na Holandskom forenzičkom institutu u Hagu.
Autopsija
Miloševićevo tijelo je, u okviru istrage koju je u paralelno s holandskim vlastima sproveo Tribunal, podvrgnuto autopsiji.
Nakon toga je u zatvorenom kovčegu predato Miloševićevom sinu Marku, koji je doletio iz Moskve da ga preuzme. Međutim, za dubinsku toksikološku analizu mozga, koju su holandski patolozi željeli da obave, bilo je potrebno više vremena, tako da je mozak, navodno, ostao u Institutu.
O ovome je novinar Dejan Anastasijević pisao za BBC 2018. godine.
Patolog Zoran Stanković, bivši načelnik VMA, za Politiku je tada izjavio da se poslije obdukcije nikada ne uzima cijeli mozak.
– Kad se desi da zatvorenik umre u zatvorskim okolnostima, onda se tokom obdukcije uzimaju i dijelovi unutrašnjih organa za hemijske i toksikološke analize. Uzimaju se tjelesne tečnosti, krv, mokraća i želudačni sadržaj. Zatim dijelovi mozga, pluća, jetre, bubrega, srca, tankog i debelog crijeva… Kada se takvi dijelovi koriste za analize, obično se čuvaju šest mjeseci ili godinu dana, za slučaj da su potrebne dodatne analize. Poslije toga se uništavaju, jer zbog bioloških procesa ne mogu više da se analiziraju – rekao je tada Stanković.
Upitan da prokomentariše priču da je Miloševićev mozak ostao u Hagu, Stanković je rekao da se obično uzima oko 100 grama takvog tkiva, jer za ostalim nema potrebe.
“Tijelo vraćeno bez mozga”
S druge strane, Kristijan Šartije, koji je u to vrijeme bio portparol suda u Hagu, rekao je za BBC da je Miloševićevo tijelo vraćeno u Srbiju bez mozga.
– Sjećam se da je Miloševićevo tijelo u martu 2006. vraćeno u Srbiju bez mozga. Ne znam šta je bilo poslije, da li je mozak vraćen porodici cijeli ili u dijelovima, ili je ostao na Institutu, ili je uništen – rekao je tada za BBC Kristijan Šartije.
I Florans Artman, koja je 2006. bila portparolka glavne tužiteljke Tribunala Karle Del Ponte, imala je sličnu izjavu.
– Zbog strogih holandskih zakona o privatnosti nismo mogli da provjerimo da li je u Hagu ostao samo mozak, ili još neki dijelovi tijela. Takvu informaciju mogu da dobiju samo holandski ili srpski državni organi, ili članovi porodice – ispričala je ona.
Smrt u ćeliji
Milošević je u subotu ujutru, 11. marta 2006. pronađen mrtav u ćeliji pritvorske jedinice u haškom predgrađu Ševeningen. Tijelo je pronašao stražar, koji je nakon bezuspješnog pokušaja reanimacije obavijestio nadređene da je pritvorenik preminuo. Nakon što je smrt potvrdio i glavni ljekar pritvorske jedinice, doktor Paulus Falke, ćelija je zapečaćena. S obzirom da je bio vikend, prošlo je nekoliko sati dok se nije pojavio holandski sudski vještak, koji je potpisao osmrtnicu.
Miloševićevo tijelo potom je prevezeno u Holandski forenzički institut (NPI), jednu od najuglednijih institucija te vrste u svijetu. Isti Institut bio je angažovan u vezi sa istraživanjima okolnosti smrti novinarke Dade Vujasinović.
Uznemiren zbog glasina koje su počele da kolaju u medijima da je Milošević otrovan, predsjednik Tribunala Fausto Pokar naredio je opsežnu istragu koju je povjerio sudiji Kevinu Parkeru.
Rezultati istrage, koja je vođena paralelno sa istragom holandskih vlasti, objavljeni su u maju 2006. i mogu se naći na sajtu Tribunala.
Šta je uzrok smrti
Prema Parkerovom izvještaju, Milošević je umro između 7.30 i 8 sati ujutru, malo više od sat vremena prije nego što ga je stražar pronašao. Patolozi su utvrdili da je smrt nastupila usljed srčanog udara, prouzrokovanog dugogodišnjom hipertenzijom i zadebljanjem srčanog mišića lijeve komore.
Toksikološkom analizom pronađeni su tragovi preparata za snižavanje pritiska koji su Miloševiću bili prepisani, ali i nekih drugih lijekova – uglavnom sedativa – koje je, kako piše u izvještaju, uzimao na svoju ruku.
Ništa od toga, međutim, nije moglo da izazove srčani udar, tako da je konačan zaključak da je smrt bila prirodna.
– Nikakav otrov, niti bilo koja hemijska supstanca koja bi mogla da dovede do smrti nisu nađeni u tijelu… Nisu uočeni ni tragovi nasilja – pisalo je u izvještaju.
Istraga je opovrgla i tezu da se Milošević sam ubio.
– Nijedna osoba koja je u danima prije smrti imala kontakt s Miloševićem nije uočila bilo šta što bi ukazivalo na rizik od samoubistva ili samopovređivanja. Objektivne okolnosti pod kojima je tijelo nađeno, kao i rezultati autopsije, ne daju osnova za mogućnost samoubistva – naveo je sudija Parker.
Viski, cigarete i pilule
Iako je istraga pokazala da se ne radi ni o ubistvu ni o samoubistvu, konstatovano je da je Milošević nehotice sam doprineo svojoj smrti i to na dva načina: nije slušao savjete ljekara i poigravao se lijekovima. O tome se u izvještaju citiraju navodi ljekara u pritvorskoj jedinici.
Ne samo što je uporno odbijao da drži dijetu, nego je nastavio da puši, izbjegava fizičke aktivnosti i konzumira alkohol koji su mu navodno krišom doturali u ćeliju, piše dalje u izvještaju, navodeći neke od zabilježenih slučajeva.
To nije bilo teško izvesti, navodi BBC na srpskom, jer su članovi Miloševićevog pravnog tima često donosili kolica prepuna dokumentacije, a stražari ih nisu detaljno pretresali da ne bi ugrozili povjerljivost odbrane. Osim toga, Milošević je povremeno umjesto preparata koji su mu bili prepisani uzimao pilule koje je nabavljao na svoju ruku, pisalo je u izvještaju.